STARA PAZOVA
Opština Stara Pazova se nalazi u jugoistočnom delu Srema, u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini koja zauzima severni deo Srbije. Geografski položaj opštine je izuzetno povoljan – nalazi se između dva najveća grada u zemlji, tačnije 30 km je udaljena od glavnog grada Beograda i 40 km od Novog Sada.
Sve važne saobraćajnice u regionu presecaju teritoriju opštine Stara Pazova i to: autoput Beograd–Zagreb (E-70), autoput Beograd–Novi Sad (E-75), magistralni put M-22 i regionalni putevi R-106 i R-121. Kroz opštinu prolaze značajni međunarodni železnički pravci koji idu ka Subotici i dalje ka Mađarskoj i Nemačkoj na sever, a ka Nišu i dalje prema Grčkoj na jug. Beogradski aerodrom „Nikola Tesla“, najvažnija vazdušna luka u Srbiji, udaljen je 15 km od centra Stare Pazove, a vojni aerodrom Batajnica, budući kargo aerodrom samo 8 km. Reka Dunav teče istočnom granicom opštine, dužinom od 24 km, što doprinosi potpunosti saobraćajne mreže.Opština Stara Pazova obuhvata 9 naseljenih mesta od kojih su tri urbanog tipa – Stara Pazova, Nova Pazova i Novi Banovci, a preostalih šest su ruralnog karaktera – Golubinci, Vojka, Stari Banovci, Belegiš, Surduk i Krnješevci.Teritorija opštine pokriva površinu od 351 km2.
Belegiške ade
Belegiške ade ime su dobile po selu Belegiš. Naselje Belegiš se nalazi u istočnom delu Srema, na desnoj obali Dunava, oko 36 kilometara severno od Beograda. Smešteno je na teritoriji opštine Stara Pazova, sa oko 3000 stanovnika. Na samom toku Dunava koji se proteže pored Belegiša nalazi se više ada (rečnih ostrva), koje su i dan danas prave male rečne oaze za kampere i ljubitelje prirode, reke i ribolova.
Belegiške ade čine turistikči kuriozitet, a svakako su i najatraktivnije i najkvalitetnije destinacije za kupače i nautičare ovog dela Srema i Banata. Ade se nalaze na Dunavu između Belegiša na sremačkoj i Preliva na banatskoj strani. Na većoj adi se nalazi velika peščana plaža koja ni najmanje ne zaostaje za onima na moru, koju krasi peščano dno i drveće koje daje hlad za odmor, što čini ovaj štrand zaista izuzetnim.
Velika ada je najveća ada na ovom delu dunavskog toka od Banovaca do ušća Tise. Na severnom kraju ade nalazi se vrlo popularna i posećena plaža. Na istočnoj strani ade, nalaze se dva do tri rukavca, pogodna za pristajanje i ribolov. Između istočne obale ade i leve obale Dunava, odnosno Velike i Male ade je takozvana pličina pogodna za vožnju glisera, skutera i skijanje na vodi.
Mala ada pripada grupi manjih ostrva, koje se nazivaju Formoza. Vrlo pogodna za pristajanje brodova, sa lepim peščanim plažama i mestima za kampovanje.
Ako Vas interesuje smeštaj u blizini, pogledajte ovde.
Dvorac Šlos
Najznačajniji kulturno-istorijski objekat ne samo Golubinaca već i opštine Stara Pazova je dvorac „Šlos“, koji se nalazi u centru sela na uglu ulica Karađorđev park i Đurđevska.
Dvorac je građen prema projektu arhitekte Florijana Madocsnuija 1767. godine. Sagrađen je za potrebe oficirskih porodica vojne granice kao “Upravna zgrada u Golubincima”, kako piše u projektu zgrade. Po unutrašnjem sklopu i spoljnom izgledu, obradi i detaljima, ima sve karakteristike objekta vojnograničarske arhitekture druge polovine XVIII veka. Dvorac je slobodno stojeći spratni objekat pravougaone osnove. Unutrašnji prostor izgleda monumentalno zbog kamene ograde na stepeništu. Izuzev kamenih okvira vrata i prozora, fasada je izvedena u malterskoj plastici. Na istočnoj i zapadnoj strani nalazi se plitak rizalit. Pored arhitektonske, dvorac ima i značajnu istorijsku vrednost, jer je u njemu boravio vožd Karađorđe Petrović tokom oktobra 1813. godine.
Iz starih zapisa saznajemo da je lepa plavokosa Švabica Žanet, prva ljubav tadašnjeg dvorskog muzičara iz Bona, Ludviga van Betovena, posle udaje za austrijskog kapetana Karla fon Greta, jedno vreme živela u dvorcu Šlos.
Zgrada je više puta adaptirana ali nije narušena osnovna koncepcija. U tunelima ispod Šlosa koji idu prema zgradi Mesne zajednice, kući Rudića i katoličkoj crkvi do 1871. godine bila je barutana. Poslednja obnova započeta je 2007. godine. Dvorac je spomenik kulture od velikog značaja.
Ako Vas interesuje smeštaj u blizini, pogledajte ovde.
Gradski bazen
Gradski bazeni se nalaze na magistralnom putu Beograd – Novi Sad na izlazu iz Nove Pazove iz pravca Beograda.
Otvoreni su 2012 godine i poseduju dva bezena za odrasle i dva dečja bazena sa toboganima.Postoji sistem za prečišćavanje i svakodnevno se kontroliše kvalitet vode.Od pratećih objekata poseduju restoran,kafiće,bašte i naravno tuševe sa kabinama za presvlačenje.
Radno vreme bazena je svaki dan od 10:00 do 19:00 časova.
Adresa: Industrijska bb, Nova Pazova
Ako Vas interesuje smeštaj u blizini, pogledajte ovde.
Gajićka bara
Gajićka bara predstavlja veštačko vodno telo, tačnije stari kop koji je nekad služio za eksploataciju gline i lesa za potrebe staropazovačke ciglane. Ciglana duži niz godina nije u funciji, a bara se već godinama koristi kao odmorište za pecaroše. Obale su delimično obrasle trskom i barskim rastinjem. Bara je poribljena, a okolno stanovništvo ovde dolazi na ribolov i rekreaciju. Baru vodom hrane podzemne vode iz freatske izdani, ali i atmosferske vode, mada sam kvalitet i nivo vode često oscilira.
Bara se nalazi na ulazu u Staru Pazovu iz pravca Vojke, sa strane autoputa Beograd-Zagreb, par stotina metara posle spuštanja sa nadvožnjaka, sa leve strane puta, u neposrednoj blizini ciglane u čijem sklopu je inače bila. Nastala je dugogodišnjim iskopavanjem zemlje za pomenutu ciglanu, koja odavno ne funcioniše. Veličine je odprilike kao i većina bara nastalih na pomenuti način, a prema procenama njena površina iznosi oko 6 ha.
Kada je ciglana prestala sa radom, bara je pretvorena u neku vrstu jezerceta na kome je bilo moguće pecati uglavnom babušku, a u manjoj meri i šarana, linjaka, bandara, štuku i smuđa.
Ako Vas interesuje smeštaj u blizini, pogledajte ovde.
Golubinačke kotobanje
Kotobanje predstavljaju remek-dela narodnog graditeljstva.
U izuzetno vrednoj i retkoj ambijentalnoj celini koju, za razliku od drugih sela, u Golubincima, ističu se dve seoske kotobanje, svojevrsna remek-dela narodnog graditeljstva u duborezu, rad domaćih neimara- majstora porodice Dešić, sagrađene u Pazovačkom šoru. Obe su podignute početkom XX veka, a njihovi vlasnici, porodice Galečić i Lepšanović, sačuvale su ih i sada su u dobrom stanju. U njima više ne boravi kukuruz u klipu, uskladišten da se sunča i suši pre krunjenja, kao što je bilo tokom celog jednog veka. Zaštićene su kao spomenici kulture od izuzetnog značaja, a pored njih u mestu postoje još tri kotobanje od velikog značaja. U Golubincima ima još nekoliko kotobanja koje sećaju na stari Srem, a sačuvano je desetak kotobanja. Najbolje su očuvane pomenute dve, gradile su ih porodice Galečić i Lepšanović.
Lepšanovića kotobanja sa kućerkom do ulice ima istovrsne kible kao glavna kuća. Zbog svoje impozantnosti i lepote nazvana je čardak. Priča o kotobanjama započinje još u XVIII veku kada zemljoradnja u Sremu dobija sve veći značaj i biva sve naprednija. Javljaju se viškovi proizvoda za čiji smeštaj se podižu pomoćne zgrade. One su u prvo vreme bile veoma jednostavne i male, a kasnije sa povećanom ekonomskom moći i viškom proizvoda mnogo veće i od kvalitetnijeg materijala. Za smeštaj zrnastih proizvoda podižu se ambari sa pregradama za različite vrste žitarica, a kukuruz u klipu smešta se u kotobanje.
Kotobanje su građene od hrastovine, od vrlo kvalitetnog drveta tako da je majstor mogao da eksperimentiše u svojoj kreativnosti. Na nekima preovlađuju geometrijske šare, kao i biljni ornamenti. Majstori koji su pokazivali veštinu i želeli da rade, imali su toliko posla da je građenje ovih zgrada postalo cenjeno zanimanje. Za podizanje ambara bilo je potrebno dve do tri godine i oni su postajali simbol lokalnog prestiža. Ime vlasnika je urezivano na dominantnom, sa ulice vidljivom mestu. Kotobanje i ambari imaju velike umetničke vrednosti, pa se ima utisak da ste u velikoj selo galeriji.
Ako Vas interesuje smeštaj u blizini, pogledajte ovde.
Muzej Macura
Muzej Macura se nalazi u Novim Banovcima, na 23 km severozapadno od Beograda, na desnoj obali Dunava. Meštani su zdanje nazvali “neobičnom kućom bez prozora i krova”, a ime je poneo po svom vlasniku i kolekcionaru Vladimiru Macuri.
Otvoren je u maju 2008. godine, kao prvi privatni muzej u našoj zemlji. U tlocrtu predstavlja meandar, po uzoru na slike Julija Knifera, jednog od članova grupe Gorgona. Površina muzejskog kompleksa iznosi oko 650 metara kvadratnih, gde se čuvaju dragocena dela zenitizma, jugo–dade, ruskog i poljskog konstruktivizma, srednjovekovne avangarde, beogradskog nadrealizma, grupa EKSAT 51 i Gorgona, visoke moderne, konceptualne umetnosti, bečkog akcionizma, vojvođanske neoavangarde…Umetnička zbirka predstavlja jednu od najvećih privatnih kolekcija neoavangardne umetnosti na ovim prostorima.
Muzej “Macura” prvenstveno funkcioniše kao institucija zadužena za čuvanje, proučavanje i izlaganje umetničkih i istorijskih predmeta iz zbirke njegovog osnivača.
Izložbeni prostor je na dva nivoa, a muzej ima depo, stambeno-radni prostor, i kafe bar sa prodajnim pultom i sanitarnim čvorom. Okružen je parkom, sa voćnjakom, parkovskim skulpturama i rezdencijalnim objektima za goste. Voćnjak ima karakteristike poseben muzejske zbirke, jer sadrži stare sorte jabuka i krušaka, koje se nestale sa naših prostora.
Muzej je pored izložbenog funkcioniše i kao kulturni prostor, jer se ovde itzvode i održavaju, najrazličitiji performansi, koncerti, pozorišne predstave, filmske projekcije, predavanja…
Vladimir Macura je poreklom iz Knina, ali se sredinom 80-ih godina prošlog veka preselio u Beč. Tamo je počeo da se bavi kolekcionarstvom i vremenom se rađala ideja o sopstvenoj galeriji odnosno muzeju. Macura poseduje možda najznačajnu zbirku umetničkih dela iz perioda avangarde 20-ih i 30-ih godina, i moderne umetnosti 60-ih i 70-ih nastale na tlu Jugoslavije, originalna dokumenta iz tog perioda, kao i zbirku dizajniranih stolica iz XX veka. U muzeju Macura nalaze se neka od ključnih dela beogradskog nadrealizma, uključujući i publikacije u vezi sa produkcijom ovog pokreta.
Svako otvaranje i zatvaranje sezone u Muzeju Macura već godinama predstavlja poseban kulturni i umetnički događaj.
Ako Vas interesuje smeštaj u blizini, pogledajte ovde.
Vinarija Milovanović-Surduk
Vinarija “Milovanović” nalazi se u Surduku, u opštini Stara Pazova, a nadaleko je čuvena zahvaljujući svojim kvalitetnim vinima.
Za kratko vreme od kada postoji (2010), ova vinarija promenila je prvobitno ime “Rittium” (drevno ime za Surduk) u porodično ime, pošto po Novom zakonu o vinu vinarije ne mogu nositi ime toponima ili antičkih imena vezana za podneblje.
Posetioci mogu uživati u fantastičnom pogledu, odličnoj opremljenosti ove vinarije, ali i u pet vrsta odličnog vina:Italijanski Rizling, Sila, Neoplanta, Frankovka i Probus.
Vinarija “Milanović” se nalazi u Drvarskoj ulici bb, a ukoliko ste u blizini, ne propustite da je posetite.
Ako Vas interesuje smeštaj u blizini, pogledajte ovde.
Narodna biblioteka Dositej Obradović
Priča o Narodnoj biblioteci “Dositej Obradović” u Staroj Pazovi počinje u leto 1878. osnivanjem Srpske čitaonice najstarije kulturne ustanove ovdašnjih Srba. Čitaonica je imala zadatak da zadovoljava potrebu sve brojnijeg građanstva za čitanjem, ali i da stvara nove, buduće čitaoce. Nešto kasnije, pri kulturno – umetničkim društvima delovaće i druga čitališta od kojih treba pomenuti dva najznačajnija:
Čitaonicu Srba zanatlija i
Slovačku čitaonicu.
Knjige na ovim prostorima delile su sudbinu naroda, pa su čitaonice prekidale rad za vreme dva svetska rata. Njihovu delatnost posle drugog svetskog rata nastavlja Mesna biblioteka, koja broji skromnih pet hiljada knjiga, da bi 1962. godine prerasla u Matičnu biblioteku opštine. Posle preseljenja u namenski projektovanu zgradu u centru Stare Pazove, u jesen 1982.godine stvoreni su uslovi za brže popunjavanje fondova i moderniji rad sa korisnicima. Biblioteka “Dositej Obradović” u Staroj Pazovi danas broji preko 50.000 knjiga i uslužuje 2.500 upisanih članova. Zajedno sa 8 biblioteka po naseljima opštine čini mrežu koja raspolaže sa blizu 120.000 knjiga i ima više od 6.500 članova. Izdvaja se biblioteka “Petar Petrović Njegoš” u Novoj Pazovi sa 30.000 knjiga i preko 2.000 upisanih korisnika.
Biblioteka u Staroj Pazovi ima izuzetno vredan fond priručne literature tzv. referensnu zbirku. U njoj se nalazi preko 1.000 skupocenih enciklopedija, leksikona, rečnika i naslova koji se retko mogu naći i u mnogo većim bibliotekama… Brižljivo prikupljana sabrana dela raznih autora čine opet posebnu zbirku od 2.500 naslova. Zavičajna zbirka okuplja na jednom mestu dela stvaralaca iz naše opštine, među kojima ima prznatih imena u književnosti i drugim oblastima rada.
Ova biblioteka nalazi se na adresi Slovenski trg BB, u samom centru grada.
Ako Vas interesuje smeštaj u blizini, pogledajte ovde.